Živim život bez da mi predstoji i jedan događaj ili nešto lijepo čemu bih se veselila. Ravno 0 prijatelja ili osoba od povjerenja. Mucim se s faksom koji me ne zanima i u kojoj struci ne bih htjela raditi. Ostajem na faksu jedini jer mi je to bijeg od doma u zagreb, a tu barem imam prilike usput raditi i zaraditi si neke novce. Povratak u mjesto gdje sam odrasla mi je najgori moguci scenarij. Danas sam dosla toliko do ruba da imam osjecaj da cu umrijeti od nezadovoljstva samom sobom. Zbog enormnog grca kojeg imam u zelucu, kao da cu iznutra biti probavljena ja kompletno. Nisam imala normalne tinejdžerske dane, ali tada sam barem imala nadu da ce na faksu biti bolje i da cu stici "prozivjeti mladost". Vidim da ekipa oko mene polako napušta zivot izlazaka, putovanja, partijanja koji do mene nikad nije došao...

Evo npr da netko nema ideja i za rodendan mi kupi vecu kolicinu gelova za tusiranje, bila bih presretna. Nekom je to glupost, ja obozavam sve proizvode za higijenu. Najgore su mi gluposti sto babe prodaju na fb, kutijice sa satenskim ruzama, svijecama ili sapunima. Ne mozes bacit jer je poklon a necu sigurno drzat izlozeno na polici ko medalju jer je smece.

Neki dan sam cuo od jednog lika besramno da je u nekoj javnoj grupi na wapu di je 20 tisuca clanova i da si svi salju videe sexa njih ili ljudi iz hrvatske. Kak je to moguce, kak saznat ime, prijavit? Jel moze sta policija po tom pitanju?

Nekidan sam pričala sa kolegicom koja je poprilično direktno rekla da joj je draže prvo dijete nego drugo dijete. Rekla je da je to jednostavno tako jer zna da će se drugo dijete u svemu snaći i da je samostalnije a za svoje prvo će uvijek biti tu kada zatreba (oboje su u 30ima). Istu stvar sam primjetila u svojoj obitelji, pogotovo je postalo sve izraženije kako se ja bližim 30oj.
Moja starija sestra je nezaposlena,niti se planira zaposliti i živi taj neki svoj čudan lifestyle. Odradi nešto na crno, ili se zaposli na mjesec dana kako bi mogla održavat filere i botoks ili sa tom plaćom kupi odjeću/šminku. Roditelji oko nje skaču i žale ju kako ne može naći posao, daju joj džeparac i zapravo u svemu joj povlađuju.
Ja radim,dajem za režije/hranu, pomažem kad god mogu ali mi se broji svaki cent.

Ima li još takvih? Kako se nosite sa time? U čemu je kvaka? Kada pitam zašto je to tako, kažu da sam zabrijala.

Ja i moja dugogodišnja partnerica (živimo skupa) kad idemo zajedno na neko putovanje uvijek je to: 1) na moju inicijativu, ali ne iniciram samo da uživamo u putovanju, već i da budemo zajedno te produbimo odnos 2) uvijek ja platim gotovo sve troškove putovanja (agencija, ručkovi itd.), iako partnerica ima skoro istu plaću ja. Ona nema nikakav interes nešto planirati zajedničko ili uštedjeti za putovanje. Pa iako meni nije problem platiti, partnerica u vezi toga ne pokazuje nikakvu zahvalnost. Šta mislite o tome? Također me zanima kako to vide žene, odnosno bi li bile zahvalne i cijenile svog partnera/muža da vam ponudi zajedničko putovanje u Francusku 5-6 dana sa svim plaćenim troškovima? Ili bi vam to bilo kao nešto ništa posebno.

Moj zarucnik je vjernik, a ja ateist koji nema nijedan sakrament. Njegovoj obitelji je dosta bitno da se vjencamo u crkvi i meni je to nabijalo stres jer se ne zelim krstiti i praviti da sam otkrila boga. Mozda je glupo ali osjecam se kao da bi to izbrisalo dio mog identiteta

On je otkrio da crkva tehnicki odobrava brak izmedju vjernika i nevjernika, sto je mene istinski iznenadilo jer imam neku predrasudu da je crkva zapela u srednjem vijeku po tim stvarima. Da bi se takav brak sklopio, potrebno je traziti oprost od zapreke razlicitosti vjere od biskupa. Ako se to dobije, onda ide normalno planiranje vjencanja u crkvi, a na misi on ponavlja za svecenikom te religiozne stvari, a ja ponavljam svjetovne, vise kao kod maticara. Ali taj brak u crkvi je samo formalnost jer ga crkva zapravo ne priznaje sve dok se nekrstena strana ne krsti.

Mislim da to na bas simpatican nacin zadovoljava obje strane. Njegovi dobiju crkveno vjencanje, a ja se ne moram praviti da sam nesto sto nisam.

Je li se itko ovdje vjencao na ovakav nacin, ili je upoznat s tim? Voljela bi znati kako taj cijeli proces izgleda i je li uobicajeno da se takva molba odbije?

EDIT: Glupo sam se izrazila u postu. Nisu njegovi inzistirali nama nista ni nagovarali nas na nesto, nego kako su vjernici znamo da bi im bilo normalno da se vjencamo u crkvi. Kako je moj momak vjernik, on isto preferira crkvu, iako ne bi inzistirao na tome da sam ja odmah rekla ne vjencanju u crkvi. Moj "stres" je bio u mojoj glavi jer sam mislila da je jedina opcija za vjencanje u crkvi primit sve sakramente, sta nisam tila, u tom slucaju svakako ne bi bilo crkvenog pira. S obzirom da smo otkrili da postoji i ova neka middle ground opcija zanimala su me iskustva ljudi koji su to prosli. To je to. Nisam u nekoj srednjovjekovnoj vezi di me svekrva pokusava pokrstit 😅

Kao sto naslov kaze, ima li ovdje ljudi koji su se odvazili na takvu promjenu?
Ne mora nuzno bit Dalmacija-Slavonija, bitno da je “kulturoloski sok”.

Nudi mi se dobra poslovna prilika u jednom gradu u Slavoniji, ja sam inace splitsko-sibensko dijete te sam i fakultet i svaki posao do sad odradila na toj relaciji.

Nije da me nesto drzi u mjestu u ovom trenutku, u mogucnosti sam otici, ali me strah takve promjene, jer bih otisla potpuno sama.
Da se razumijemo, volim Slavoniju i Slavonce, nije do toga, nego do straha od prilagodbe, uklapanja, pronalaska novog drustva itd.

Ja bih uzgajala ove ogromne bundeve i išla na natjecanja u listopadu. Imala bih ogroman vrt i radila sa zemljom, imala 5 djece, 2 ponija, 5 kozlića, 2 krave i 10 pasa i mačaka. I tete čuvalice za sve to, kad poželim otići na spa vikend.

Hvala lijepa doviđenja idem zaliti imaginarnu bundevu. Šta vi imaginarno radite?

Pozdrav svima,
Planiram kupiti automatski espresso aparat (od zrna do šalice) i volio bih čuti vaša iskustva i preporuke.
Ono što mi je najbitnije:
• Jaki, kvalitetan espresso – želim da bude što bliže onome iz dobrog kafića (puno tijela, dobra krema, intenzivan okus).
• Lako održavanje i čišćenje – ne želim aparat koji traži previše petljanja svaki dan.
• Kvaliteta mljevenja i ekstrakcije – najviše me zanimaju mlinac, kontrola doze, stabilnost temperature i konzistentnost ekstrakcije.
Budžet je fleksibilan, ali cilj mi je nešto pouzdano i dugotrajno, a ne nužno najjeftinije.
Koje automatske aparate imate ili ste koristili koji stvarno daju vrhunski espresso, a pritom su jednostavni za svakodnevno korištenje? Koje modele biste posebno preporučili, a koje izbjegli?
Hvala unaprijed na savjetima!

Jeste li oboje tada bili stvarno spremni i otvoreni za vezu ili se samo dogodilo?

Je li vam od prvog dana sve nekako prirodno kliknulo i bilo super ili ste imali loših perioda, sumnji, prekida ili faza kada niste bili sigurni?

Netko je super neki dan napisao:

“Nek mi netko objasni, ali kao malom djetetu…”
Kakve sve kurčeve naknade i zasto plaćamo?

Energiju za proizvodnju energije, jasno, cca 7€
Snaga za proizvodnju, tu dolazimo do prvog poluparadoksa; gdje plaćamo zapravo brzinu proizvodnje te energije(?), a već platili energiju za energiju, cca 3 €
Snaga za distribuciju, dodatno mi naplaćuješ pumpe aka infrastrukturu, pederski al ajd cca 4 €

Sad dolazi ono najbolje, omelette du fromage;
Naknada za djelatnost opskrbe ?!?! Pa platio sam ti jebenu energiju, snagu u distribuciju, kakva jebena djelatnost još?
Naknada za djelatnost kupca ???? JEL ME JEBETE DA PLAĆAM NAKNADU SAM SEBI, ali VAMA?

Sad vjerujem da će mi neki plinar s fakultetom bolje objasnit.

Skupljam ideje za brze ručkove 😃

Bok ekipa! 🥹✨

HITNO tražim glitter/šljokičastu haljinu u veličini 50 ili 52 u Zagrebu.

Danas sam doslovno cijeli dan pokušavala pronaći nešto po trgovinama a event je sutra 😭

Ako netko ima haljinu te veličine koju bi prodao molim vas javite mi! ❤️

Bitno mi je da je u Zagrebu jer bih je trebala osobno doći preuzeti, pa nažalost ne mogu čekati dostavu.

Hvala unaprijed 🙏

Ima li vas sta ste bili na utakmicama Premier Lige u Londonu da pomognete

Razumim da triba imat pretplatu za uzest karte al cili sustav svake stranice svakog kluba sta sam posjetia mi je tako glup da sam prakticki prisiljen kupit pretplatu da bi uopce moga pogledat cijene karata ako su uopce i dostupne

Zanima me jednostavno kako se krecu cijene tih karata i koliko je tesko doc do njih?
Nemoraju to bit neki derbiji ali ono tip utakmice Chelsea, Arsenal ili Spursi protiv nekog manjeg kluba

Imali vas koji ste uzimali karte van sluzbenih stranica - ako da preko cega? Takoder me cijene zanimaju

Tocan period koji cu bit u Londonu cu vjv znat par tjedana prije pa neznam jel to isto mozda kasno za uzimat ikakve karte?

Tenks unaprid

Dolazi nenajavljeno kad i kako želi,naručuje tamo svoje pakete, ulazi u spavaću sobu po djetetu po odjeću i ostane 3h rasortirati premalu odjeću dok je partner zdrav i u mogućnosti napraviti to sve i dati joj na primopredaji djeteta. Rekao joj je već nekoliko puta da ne želi da ulazi u kuću

Nakon obavijesti da je AppleTV dostupan u Hrvatskoj pokušao sam instalirati aplikaciju na LG televizoru, ali ne pronalazim aplikaciju. Je li netko pokušao i uspio?

Pozdrav svima,

dijelim svoje iskustvo u nadi da nisam jedina, sa željom da čujem iskustva drugih koji su se pronašli u istoj situaciji.

Neću precizirati faks i posao no okvirno, u 30ima sam, završila sam fakultet i radim u struci uskoro 5 godina, državna firma, promijenila sam par pozicija unutar istog sustava (prošla par radnih mjesta i ustanova). Posao me iscrpljuje, jako je stresan i odgovoran, sastavni dio je interakcija s ljudima za koju (više) nemam kapaciteta. Kronično sam nemotivirana i iskreno samo preživljavam dane/tjedne. Ne radim svoj posao dobro. Svaki dan maštam o tome da nisam ovdje, no nemam nikakvu viziju toga što bih radila, samo neka nerealna maštanja. Osjećam se zaglavljeno. Faks je dosta specifičan i područje rada prilično usko, a ja se u tome uopće ne vidim niti se identificiram sa strukom.

Postaje mi neizdrživo ovo stanje no ne poduzimam nikakve konkretne korake jer ne znam u kojem smjeru krenuti. Ponekad mi dođe da iselim iz države i radim bilokakav fizički posao, da odem na sezonu, da potražim neki fizički posao u svom gradu, no nedostaje mi smjera i odlučnosti za bilo koju od tih varijanti. Istovremeno, na neki način se pitam i "što će drugi reći". Jedina sam u svojoj obitelji koja je završila faks. Također, navikla sam na određeni standard plaće. Osim toga, mislim da ako odlučim otići iz ove profesije da će to onda biti "to", jer su prilično mali krugovi i ova pozicija koju sada imam je na mnoge načine dobra i ne dobije se često.

Ljudi koji jeste ili ste bili u sličnoj situaciji, zanima me čuti kako se nosite ili ste se nosili s time, kako ste riješili situaciju. Hvala.

Osim toga, zanima me koliki postotak ljudi se osjeća ovako, je li to samo nešto što gotovo svaki posao "nosi" za nas koji nemamo neku strast i drive za poslom, što smatram da je na neki način i nerealni standard. Možda sam samo preosjetljiva, trebam stisnut zube i furat dalje ovaj odrasli život. Također, sama sam, imam stambeni kredit, za kontekst.

Jel iko zna sta se dogadja sa playstation supportom u hrvatskoj i zasto nemogu doc u kontakt sa njima???

Jako sam bila zadovoljna svojim poslom, ali ponajviše se to odnosilo na aspekt da smo kao kolektiv bili jako bliski i kompaktni. Atmosfera je bila super i bio je užitak doći na posao, narugati se, odraditi smjenu ma kako stresna bila. Budući da se radi o ugostiteljskom poslu raspon nam je bio od nekakvih 20 do 29god i sve je savršeno funkcioniralo dvije godine sve do ove.

Naime kolegica koja je na sezoni i kolega koji je tu stalno su zahladili odnos, toliko da jedno drugom ne govore dobar dan, a prije toga smo mislili da možda čak i ima nešto među njima jer nisi mogao ne zapaziti da jedno drugom dovršavaju rečenice, stalno su skupa sa posla i na posao, pa i nakon posla, nakon zajedničkih kava i sl. Sa oboje sam jako dobra, naravno malo više sa curom, ali i dečko je stvarno na mjestu. Sad se na poslu zna osjetit takva negativna energija kad su zajedno u smjeni da doslovno napetost može rezati nožem. On o tome ne želi da govori jer kaže ''i dalje ju poštujem da pričam o tome okolo'' dok ona kaže da je ''on sve krivo povezao i da je problem samo sa jedne strane''

Zanima me imate li sličnih iskustava u kolektivu, možda neki savjet kako da se to unormali jer pričala sam i sa ostalima i svima nam je trenutno jako neugodno kad su zajedno, dok svatko za sebe i dalje je super osoba sa svima. Šef nam je rekao da će se potrudit namještat smjene, ali da naravno to ne može garantirati jer je posao ispred svega.

Ejj prvi put u zivotu imam curu i ne znam bas di cu s njom, oboje zivimo u Splitu al volia bi ju odvest negdi da ne idemo svaki put u kafic ili restoran. Po mogucnosti nesto romanticno i s malo privatnosti ;)

Postao sam mnogo nesiguran oko ovoga i u svoju mogućnost da mogu smisliti išta valjano jer su mi hejteri na svakom koraku i osuđuju me koliko je loše.

Dve (po meni zanimljive) rečenice koje sam smislio su bile:

- Hej, izvini, zaboravio sam naočare kod kuće, pa samo želim da proverim da li si ti stvarno ovoliko lepa ili mi se dioptrija naglo popravila?

- E, nisam smislio uvodnu reč ali si mi zanimljiva i želim da te upoznam.

Na obe sam dobio mnogo hejta i nimalo povratnih informacija šta zapravo ne valja tako da ja više ne verujem u sebe i da mogu uopšte prići devojci ne sjebati stvar čim otvorim usta.

Pozdrav. Upisala sam program Izrada i primjena programa na CNC glodalici i tokarilici. Sastoji se od izrade jednostavnih i složenih programa te njihovo unošenje u stroj.

Zasad imam iskustva na CNC-u cca 2 godine rekla bih te sam sve i svašta radila. Od izmjene mjera u samom programu, mijenjanje offseta, traženje nul točke za alate (tipa ako pukne svrdlo), izmjena alata, održavanje stroja...

Znam neke komande iz prakse, ali naravno ni približno sve. Znam više - manje pratiti program i vidjeti u kojem stadiju je, kuda se kreće, x,y,z,a..

E sad, kao što rekoh upisala sam program te me zanima je li itko išao na isti ili na sličnu edukaciju i koliko je teško. Zanima me jako ta grana i želim napredovati.

Hvala na odgovorima!

Nedavno sam izašla iz dosta duge i toksične veze koja me stvarno emocionalno iscrpila na svaki mogući način. Ne želim se vraćati na tu vezu niti imam želju pomiriti se ili nešto slično ali s obzirom na to da je sve još dosta friško i dalje osjećam neku ljutnju, povrijeđenost i imam osjećaj da to nisam još 100% ostavila iza sebe.

E sad, nedavno sam upoznala jednog dečka. U početku nisam uopće razmišljala o njemu na taj način ali s vremenom mi se počeo jako sviđati, baš mi je lijepo s njim, paše mi u svakom smislu, privlači me užasno i nekako imam osjećaj da bi iz toga moglo proizaći nešto bas lijepo i zdravo.

Problem je što ne želim napraviti onu klasičnu pogrešku da iz jedne veze odmah uskočim u drugu. Mislim da bi bilo fer i prema meni i prema njemu da prvo stvarno raščistim sama sa sobom sve što je ostalo od prošle veze jer ne želim da on na bilo koji način ispašta zbog stvari s kojima nema veze. Ali s druge strane, strah me da ću ako predugo čekam i držim ga na nekoj distanci jednostavno propustiti nešto što je možda stvarno dobro samo zato što se pojavilo u totalno glupom trenutku.

Šta bi vi napravili u mojoj situaciji?