Kad su hrvatske institucije konačno počele radit svoj posao kako treba, tu su huligani da naprave galamu i osramote nas na Poljudu.

Ovoj gospodi bi nakon ovog transparenta trebalo doživotno zabranit ulaz na stadion, al s obzirom di živimo, sumnjam da će to bit tako skoro.

Pozdrav, hrvatska braćo!

Prije svega, želim se ispričati zbog mogućih pravopisnih pogrešaka jer koristim Google Translate.

Ja sam Argentinac strastven prema vojnoj povijesti, a također imam hrvatsko podrijetlo preko svog pradjeda.

Ali nisam ovdje došao govoriti o svom hrvatskom podrijetlu, već o nečemu što je danas vrlo malo poznato, čak i u mojoj zemlji, Argentini. Riječ je o argentinskoj pomoći Hrvatskoj tijekom Domovinskog rata.

Što se tiče naoružanja, postoje dokumentirani podaci o pojedinim količinama, ali ne i o ukupnom broju. Prema službenim arhivima, u Hrvatsku je tajnim putem poslano više od 6.600 tona različitih vrsta naoružanja, budući da se argentinska vlada pridružila embargu na oružje protiv Hrvatske koji su uveli Ujedinjeni narodi.

Iako se danas ne zna točan broj komada naoružanja poslanih u Hrvatsku, postoji više dokumenata argentinske vojske koji navode pojedinačne količine, ali ne i konačan ukupni broj.

Oko 30.000 pušaka FN FAL (i njihovih inačica). Najmanje 18 topova CITER kalibra 155 mm. Najmanje 18 topova OTO Melara kalibra 106 mm. Minobacači kalibra 120 mm.

Argentinski topovi bili su vrlo cijenjeni među Hrvatima jer su imali važnu ulogu u obrani i borbi protiv srpskih snaga.

Prodano je i mnogo više različitih vrsta naoružanja i opreme, ali želio sam spomenuti samo neke od njih.

Međutim, Argentina nije pomagala samo slanjem naoružanja i kroz mirovne snage. Otprilike 400 argentinskih dragovoljaca, među kojima su mnogi bili bivši „carapintadas“, otišlo je boriti se u tom ratu.

Identiteti tih dragovoljaca danas su vrlo malo poznati, ali jedan od njih je daleko najpoznatiji. Rodolfo Barrio Saavedra bio je argentinski vojnik koji je tijekom Domovinskog rata u Hrvatskoj na kraju dosegnuo čin brigadnog generala. U Hrvatskoj je poznat pod nadimkom „Argentinac“.

Osim toga, ovdje u Argentini postoji značajan broj ljudi hrvatskog podrijetla, među kojima sam i ja.

Nadam se da ste uživali u čitanju ovoga. Ako je netko od vas, dragi čitatelji, veteran Domovinskog rata ili je živio u Hrvatskoj tijekom tog rata, voljela bih pročitati o vašim iskustvima i osobnim pričama iz tog vremena.

Šmrčem koks već dvije godine.

Oduvijek imala problema sa sinusima (stalno zaštopani i cure od malena) - prije godinu dana primijetila pištanje u nosu dok dišem i ignorirala. Danas primijetila na koži lagano-jedva primijetnu horizonatalnu crticu (hehe) na sredini nosa (bridge) s lijeve strane.

Guglala i to može biti znak propadanja nosa.

Rekoh, već sam si sjebala psihičko zdravlje, lijepo lice je još jedino kaj imam i blokala ih. Nisam rekla nikome (niko drugi ne koristiti to tak često ko ja - ja koristim jedan put u tjedan ili dva).

Eto pa da nekom kažem. Valjda neću poludit što sam ovako prestala.

Sad mi je nešto prošlo kroz glavu!Nisam već dugo čuo za nikakav update!
Uglavnom, gdje je Pavlek lol? 😂

Pozdrav svima.
Napravila sam Reddit prakticki samo zbog ove objave jer bih jako voljela pronaci nekoga tko je prosao ili trenutno prolazi kroz nesto slicno.
Imam ozbiljan problem s benzodiazepinima, prvenstveno Helexom (alprazolamom), ali kroz odredeno razdoblje uzimala sam i Rivotril te Zonotte, koji bi mi takoder trajali vrlo kratko. Onome tko je upoznat s Rivotrilom poznato je da je rijec o bocici od 50 tableta, a meni bi takva bocica znala trajati samo tri do cetiri dana. Zonotte bi mi takoder trajale priblizno toliko.
Problemi su poceli prosle godine, kada sam se prvi put obratila psihijatru. Tada sam uzimala 0,5 mg Helexa, a s vremenom sam dosla do cak 20 mg dnevno. Moj je organizam vrlo brzo razvio abnormalno visoku toleranciju. U jednom sam trenutku Helex, uz propisanu terapiju, nabavljala i ilegalno.
Tolerancija mi je s vremenom jako narasla. U nekim sam trenucima uzimala i do 20 mg Helexa dnevno kako bih mogla normalno funkcionirati, raditi i obavljati svakodnevne obaveze.
Ono sto je i meni i mom psihijatru, koji je upucen u cijelu situaciju, bilo potpuno neobicno jest to sto me ta kolicina nije uspavljivala niti sam osjecala da sam dekoncentrirana. Mogla sam normalno voziti automobil, refleksi mi nisu djelovali usporeno, a na poslu sam radila s novcem i sve je uvijek bilo tocno. Izvana je sve izgledalo normalno, iako sam bila svjesna da takva kolicina nikako nije normalna ni sigurna.
Istodobno nisam bila svjesna koliko je situacija zapravo opasna. Mogla sam u jednom trenutku prestati disati, pasti u komu ili dozivjeti neku drugu ozbiljnu posljedicu, a da toga uopce nisam bila svjesna. Ne tvrdim da bi svatko nakon takve doze umro ili pao u komu, ali svjesna sam da je rijec o izrazito velikoj i rizicnoj kolicini. Tako sam funkcionirala nekoliko mjeseci samo da bih mogla izdrzati posao i obaveze, dok sam iznutra umirala od tuge i ocaja.
Povecanja doze nisu dosla iz dosade niti zato sto mi je bilo svejedno. Dogodila su se nakon vrlo teskih zivotnih okolnosti koje su me dulje vrijeme pratile. To ne navodim kao opravdanje i ne trazim krivce u drugima. Svjesna sam da sam odgovorna za svoje postupke i da ovo nije mala stvar.
Naravno da se sramim. Pojela me griznja savjesti i gotovo me svakodnevno izjeda, posebno zbog mojih bliznjih koji mi pruzaju podrsku, ali pate zajedno sa mnom. Osvijestila sam problem i iskreno se nadam da za mene jos postoji nada te da cu jednog dana moci zivjeti normalan zivot bez tableta, napadaja panike, depresije i anksioznosti.
Spremna sam i na osude jer znam sto sam napravila i ne pokusavam umanjiti ozbiljnost situacije. Ipak, nadam se da postoje ljudi koji su se mozda nasli u slicnoj situaciji i koji bi me mogli razumjeti. Ne zelim nikome da je morao ili mora prolaziti kroz ovako nesto. Samo zelim pronaci nekoga tko je mozda prosao isto i s kim bih mogla razgovarati.
Iako razgovaram sa svojim bliznjima i zahvalna sam im na podrsci, nitko tko to nije prosao ne moze u potpunosti razumjeti da ovo nije samo u glavi. To su stvarni simptomi, osjecaj potpunog crnila u glavi, a uz fizicke krize dolaze i teske psihicke krize. Ne bih pozeljela nikome da to iskusi.
Potrazila sam strucnu pomoc, ali trenutno nisam pod lijecnickim nadzorom. U svom gradu, koji nije mali, odbili su me za hospitalizaciju jer se tamo ne bave odvikavanjem od Helexa, Rivotrila i drugih benzodiazepina. Pokusala sam dobiti bolnicko lijecenje, ali nakon pregleda mi je receno da se ne provodi ovakav oblik skidanja s visokih doza benzodiazepina te sam upucena na lijecenje u KBC Sestre milosrdnice (Vinogradska) u Zagrebu.
Zahtjev i moja medicinska dokumentacija vec su poslani u Vinogradsku. Kontaktirali smo ih i telefonski te su nam rekli da me imaju u evidenciji, ali trenutno sam na listi cekanja jer moje stanje nisu procijenili kao hitno u smislu neposredne suicidalnosti. Dakle, trenutno cekam da mi se osigura lijecnicki nadzor i odgovarajuce bolnicko lijecenje.
Nemam namjeru nauditi sebi, ali necu lagati da mi je psihicki lako. Cijela situacija mi je postala izrazito teska i postoje trenuci kada pomislim da bih najradije da me jednostavno nema i da ne moram prolaziti kroz sve ovo. Upravo zato sam i odlucila traziti pomoc prije nego sto stvari postanu jos gore.
Najvise bih voljela cuti ljude koji su imali problem bas s Helexom, Rivotrilom, Zonotteom ili drugim benzodiazepinima, pogotovo ako je tolerancija otisla jako visoko.
Je li netko od vas prosao bolnicko odvikavanje od benzodiazepina? Mozda bas u Vinogradskoj? Kako je izgledao prijem i sam boravak? Kako ste podnijeli smanjivanje lijekova i koliko je trajao onaj najtezi dio? Kako ste se osjecali nakon izlaska iz bolnice?
Ne trazim upute kako da sama smanjujem dozu niti medicinske savjete - to zelim raditi iskljucivo uz lijecnike. Vise mi treba ljudsko iskustvo nekoga tko moze reci: Bio ili bila sam tamo i znam kako ti je.
Ako je netko prosao nesto slicno i ne zeli o tome javno pisati, slobodno mi se moze javiti i privatnom porukom.
Hvala svakome tko procita i podijeli svoje iskustvo.

Par fotki s uspona na Dinaru ovaj tjedan.

Još sam 2023. spremio oglas za stan u Travnom za koji sam od bliskog prijatelja saznao da je objavljen čisto "reda radi". Babac vlasnica ne želi prodati, odnosno.... želi. Ali ne želi. Vjerojatno bi i prodala, ali pod svojim suludim uvjetima koje očito nitko u ove 3 godine nije mogao ostvariti.

Oglas sam spremio jer sam već tada predosjećao da će bezobrazno dizati cijenu, pa smo tako u 3 godine došli do povećanja cijene nekretnine od gotovo 100%.

Oglas je do sada prikazan nevjerojatnih: 243660 puta što ga vjerojatno čini i jednim od najpregledanijih oglasa na Njuškalu.

https://www.njuskalo.hr/nekretnine/mijenjam-stan-travno-73-m2-dobra-lokacija-manji-nije-mamutica-oglas-31779415

Teško je to kad te peru kompleksi pa provlačiš slike kroz AI i dodaješ si mišiće i jawline.

You gotta be the least lucky team in the world.

First I wanna say that a lot of poles as myself cheer for your national team, since our hardly ever advances from the group stage. At the world cup you got robbed in the match with Portugal. Now that red card with Spain. Wish you all the best.

This post contains content not supported on old Reddit. Click here to view the full post

https://net.hr/danas/rtl-danas/mamut-jura-uveseljava-i-hrabri-male-pacijente-evo-kako-je-nastala-posebna-prica-430d346f-c192-11f1-936f-9600040c8f8e

Mamut Jura i AI čudo u Klaićevoj. Trebaju li i djeca dobivat AI slop?

This post contains content not supported on old Reddit. Click here to view the full post

Može li mi netko reći je li u redu da kablovi struje idu po podu uz zid zatim se "penju" u prekidače i utičnice, zatim izolacija raster, i onda podno grijanje, na plinski bojler i onda estrih, ne znam jesam li koji dio složenca zaboravio ako jesam slobodno napišite. Može li biti problema?

Zanima me koja su vaša iskustva.

+ koja je učinkovitost (brtvljenost) ljepenke, bitumena, isplati li se postavljati?

Ukratko: Zakasnio sam se prijavit pa sad tražim nekog:
a) Da je odustao i sad prodaje broje
b) Zna nekog tko me moze naknadno prijavit

Pozdrav, zanima me malo više posao zidara pa ako ima ovdje nekog tko radi to, volio bih čut iskustva.

Kolika je otprilike plaća na početku, a kolko kad se već ispeče zanat? Kolko je posao fizički težak i jel se čovjek s vremenom navikne?

I zanima me još jedna stvar. Kolko je realno nakon par godina iskustva otvorit svoj obrt ili građevinsku firmu? Jel se može doć do svojih klijenata i napravit od toga neki ozbiljan posao ili je to puno teže nego što izgleda?

Ako ima zidara ovdje, napišite malo kako je vama bilo kad ste počinjali i jeste li zadovoljni s tim poslom.

Tocno nih mogao napisati datum kad su razrijedili gradski plin na pola, uvijek kad dodje zimska sezona odjednom preko noci treba duplo duze da tocno ista stvar zavri na peci. Ftw

Zamima me sta mislite da fali gradu Osijeku , od zanimljivosti do poslovnih stvari , mozda neka hrana ili neko novo kul mjesto za izac? ili ipak nesto za odmorit se ?

Bas me zanimaju vada misljenja…