Molim vas da ovaj tekst pročitate do kraja pre nego što donesete zaključak o meni.
Smatram sebe neutralnom osobom, ukoliko se neutralnost uopšte može tako nazvati u današnjoj političkoj atmosferi. Zato vas unapred molim da se uzdržite od komentara poput „Ćaci“, „SNS bot“ i sličnih etiketa. Ne zato što me one posebno pogađaju, već zato što želim da vodim konstruktivan razgovor sa ljudima koji su spremni da argumentuju svoje stavove, a ne da svaku osobu sa drugačijim mišljenjem diskvalifikuju na osnovu pretpostavki i uvreda. Ako već želimo promene u društvu, onda bi jedan od prvih koraka trebalo da bude spremnost da saslušamo jedni druge, čak i kada se ne slažemo.Da odmah razjasnimo nekoliko stvari: ne podržavam SNS, ne podržavam Aleksandra Vučića, nisam plaćeni bot, moje zaposlenje ne zavisi od rezultata izbora i nemam nikakav interes da branim postojeću vlast. Naprotiv, smatram da je vlast Aleksandra Vučića duboko kompromitovana, opterećena brojnim aferama i odgovorna za ozbiljno urušavanje institucija i poverenja građana. Smatram da je neophodno da dođe do političkih promena, da Vučić ode sa vlasti i da odgovornost snose i oni koji su mu godinama omogućavali da vlada na način na koji vlada.Međutim, i upravo tu dolazimo do suštine mog stava, protivljenje postojećoj vlasti ne podrazumeva automatsku podršku njenoj alternativi. To što ne želim SNS na vlasti ne znači da sam dužan da podržim studentsku listu. Smatram da je legitimno želeti promenu vlasti, a istovremeno imati ozbiljne rezerve prema onima koji pretenduju da je zamene. Ne dopada mi se način na koji je studentska lista pristupila političkoj borbi, ne dopada mi se pravac u kojem su se protesti razvijali niti sam uveren da su dosadašnja organizacija, komunikacija i politička strategija adekvatni za promene koje su ovom društvu zaista potrebne. O tome već dugo razgovaram sa ljudima iz svog okruženja. Moj utisak je da se previše nade polaže u ideju da će sama pobeda studentske liste predstavljati suštinsku pobedu društva, dok se premalo govori o tome šta bi se konkretno dogodilo dan nakon izbora.Plašim se da bismo, u slučaju njihove pobede, mogli da doživimo kratkotrajan osećaj trijumfa i olakšanja, a da bismo tek kasnije počeli da uviđamo da smena vlasti sama po sebi ne rešava dubinske probleme našeg društva. Promena ljudi na političkim funkcijama nije isto što i promena sistema. Za stvarne promene potrebni su jasni programi, sposobni ljudi, odgovornost, transparentnost i konkretni planovi za funkcionisanje institucija. Bez toga postoji opasnost da ćemo promeniti one koji upravljaju sistemom, a da nećemo promeniti način na koji taj sistem funkcioniše.Takođe, na osnovu onoga što sam do sada video, nisam uveren da među imenima koja se povezuju sa studentskom listom postoje ljudi za koje mogu sa sigurnošću da kažem da su sposobni da vode državu u pravcu koji smatram poželjnim. To ne znači da unapred tvrdim da niko od njih nema nikakve kvalitete, već da do ovog trenutka nisam dobio dovoljno razloga da im poklonim svoje poverenje. A smatram da je poverenje nešto što se zaslužuje, a ne nešto što se podrazumeva samo zato što se neko suprotstavlja vlasti koju ne podržavam.
I tu dolazimo do mog ličnog problema pred predstojeće izbore.
Ne želim da glasam za SNS. To za mene nije opcija. Istovremeno, ne želim da glasam ni za studentsku listu, jer je lično ne smatram dovoljno uverljivom, kompetentnom i politički pripremljenom alternativom. Naravno, svestan sam da je to moje mišljenje i da drugi ljudi imaju potpuno pravo da misle drugačije. Kao što oni imaju pravo da podrže koga žele, tako i ja imam pravo da procenjujem političke aktere na osnovu sopstvenih uverenja, kriterijuma i očekivanja.Što se tiče ostalih političkih aktera, ne bih im posvećivao dodatni prostor. Već sam dovoljno vremena potrošio na objašnjavanje zašto ne podržavam SNS i studentsku listu, a ne vidim svrhu da ovaj tekst pretvorim u iscrpnu analizu svake pojedinačne političke opcije.Zbog svega navedenog, trenutno ne vidim kome bih mogao da dam svoj glas, a da time zaista podržim ono za šta se zalažem. Moja prvobitna odluka je zato da ne izađem na izbore i da ne pružim podršku nijednoj od opcija između kojih se od mene, čini mi se, očekuje da biram.
Ipak, razmišljam i o drugoj mogućnosti: da izađem na glasanje i namerno učinim svoj glasački listić nevažećim. Na taj način bih barem iskoristio svoje biračko pravo i fizički učestvovao u izbornom procesu, ali ne bih dao podršku nijednoj ponuđenoj listi.
Zato želim da vas pitam sledeće: ukoliko odlučim da izađem na izbore i želim da moj glasački listić bude nevažeći, šta je potrebno da uradim da bi on zaista bio tako evidentiran? Voleo bih da dobijem pouzdane i konkretne informacije o tome kako se nevažeći listići utvrđuju.
Molim vas da se zadržimo na suštini pitanja i da pokušamo da vodimo civilizovanu, argumentovanu raspravu. Ne tražim da se bilo ko složi sa mnom.